Na dana\u0161nji dan, kao i svake godine, slavimo Svjetski dan kazali\u0161ta. <\/p>\n
Svake se godine 27. o\u017eujka <\/strong>u tisu\u0107ama kazali\u0161ta \u0161irom svijeta obilje\u017eava Svjetski dan kazali\u0161ta<\/strong>. Na taj dan imamo prigodu podsjetiti javnost na snagu, poruku i zna\u010daj izvedbenih umjetnosti i umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva.<\/p>\n Pisanje hrvatske poruke organizira Hrvatsko dru\u0161tvo dramskih umjetnika, a ove godine ta \u010dast je pripala na\u0161em uglednom redatelju i sveu\u010dili\u0161nom profesoru \u017delimiru Mesari\u0107u. <\/strong>Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:<\/p>\n U ovo \u010dehovljansko bezvremenje, Totus mundus in maligno positus est<\/em> – Sav svijet le\u017ei u zlu. (1.Iv.5,19.). Stra\u0161ni potresi, jezivi ratovi. Ako prirodu ne mo\u017eemo ukrotiti, ljudsku destruktivnost valjda mo\u017eemo, no pitanje je ima li nas dovoljno u tim spasila\u010dkim redovima. “Ovaj krasan planet \u017eivi svojim na\u010dinom, svojom sudbinom. Za sve smo krivi samo mi”, ka\u017ee mnsgr. Mate Uzini\u0107.<\/p>\n Ovu poruku pi\u0161em o pedesetoj obljetnici mojeg umjetni\u010dkog rada ili “hoda po mukah”. Ne osvr\u0107em se gnjevno nego s ugodom, ali \u017eeljan upozoravati na stvari koje bi trebale i mogle voditi boljitku.<\/p>\n Umberto Eco briljantno konstatira: “Dru\u0161tvene mre\u017ee daju pravo rije\u010di legijama imbecila koji su ranije govorili samo u birtijama nakon \u010da\u0161e vina, bez \u0161tete za zajednicu. Odmah bi bili u\u0161utkani, dok sada imaju ista prava na rije\u010d kao neki nobelovac.”<\/p>\n \u010cuvajmo pisce i glumce, jer pisci su Rije\u010d, a glumci Govor. Pisci svjedo\u010de, uo\u010davaju, upozoravaju, komentiraju, a glumci govore, prikazuju, opona\u0161aju, udahnjuju du\u0161u napisanom.<\/p>\n Polovicu kulture, pi\u0161e Matija \u0160tahan, progutao je ironijski autoreferencijalni cinizam, a drugu polovicu posvema\u0161nja neukost i amnezija. Vi\u0161e se ne znamo definirati ni na koji su\u0161tinski na\u010din, pa umjesto osmi\u0161ljavanja novih umjetni\u010dkih, filozofskih i inih pravaca, na stare samo nakalemljujemo prefiks post<\/em>. Ne znaju\u0107i \u0161to smo postali, znamo jedino da nismo ono \u0161to smo bili.<\/p>\n Albert Camus u Pobunjenom \u010dovjeku<\/em> pi\u0161e: “Dolaze mladi i \u017eele da sve po\u010dinje od njih”, \u0161to je sasvim legitimno i prihvatljivo, “ali na nama starijima je da po mogu\u0107nosti sa\u010duvamo neke vje\u010dne vrijednosti,” \u0161to je, nadam se, tako\u0111er sasvim legitimno i prihvatljivo. Ovo nije netolerantno prigovaranje nego apel da sa\u010duvamo vje\u010dne vrijednosti, a uvijek ostaje prostora za vrijedne novotarije i zanimljive eksperimente.<\/p>\n Ako je “cijeli svijet pozornica”, onda se sav taj svijet sublimira na teatarskoj pozornici. Totus mundus agit histrionem<\/em> – Cijeli svijet glumi glumca, natpis je na zgradi engleskog renesansnog kazali\u0161ta Globe. Pod nazivom metafora glume<\/em> E. R. Curtius podcrtava putanju \u0161to vodi jo\u0161 od antike i Platona, koji u Zakonima<\/em> \u017eiva stvorenja naziva marionetama bo\u017eanskog podrijetla – “bilo da su ih bogovi izradili kao svoju igra\u010dku ili da su ih stvorili u ma kakvoj ozbiljnoj namjeri”. Sedma knjiga Platonove Dr\u017eave<\/em>, preciznije glasoviti opis pe\u0107ine, tako\u0111er nudi kazali\u0161nu sliku pozicije ljudskoga roda, me\u0111utim kao prisilne publike – niz zarobljenih bi\u0107a kojima su udovi fiksirani kako bi mogli gledati isklju\u010divo ispred sebe, u zid pe\u0107ine u kojoj obitavaju: iza njih se nalazi vatra \u0161to na stjenku pe\u0107ine baca svjetlo, dok je izme\u0111u izvora rasvjete i publike zidi\u0107 pa \u010dovjek te sjene promatra kao zbilju, jer bi mu pogled u svjetlo zadao bol.<\/p>\n \u010cuvajmo sveto mjesto – pozornicu. Ne dopustimo la\u017enim trgovcima kojekakvih ideologija, agentima provokatorima, muljatorima i opsjenarima sumnjivih vrijednosti, la\u017enim moralistima, zasljepljenim aktivistima, polutalentima, slatkorje\u010divim varalicama svih boja i zastava da brljaju po Talijinom sveti\u0161tu.<\/p>\n Veliki hrvatski kazali\u0161ni redatelj i pedagog Kosta Spai\u0107, \u010diju smo stotu godi\u0161njicu ro\u0111enja nedavno preskromno obilje\u017eili, jedan od nasljednika dr. Branka Gavelle – velikana hrvatskog glumi\u0161ta, u\u010dio nas je da u teatru itekako treba misliti i promi\u0161ljati politi\u010dki, ali nikako politikantski, plakatno.<\/p>\n Ja sam klasi\u010dar i u gimnaziji sam odgajan na estetici lijepog. Vremena su donijela i sasvim meritorno etablirala estetiku ru\u017enog. Niti je sve samo lijepo, niti je samo ru\u017eno, no nametanje samo jedne vizure – estetike ru\u017enog, nije dobro.<\/p>\n U su\u017eivotu, dijalogu, toleranciji, zajedno sa\u010duvajmo teatar i ne dopustimo uru\u0161avanje temeljnih vrijednosti. Ako na po\u010detku bija\u0161e Rije\u010d, \u010duvajmo tu Rije\u010d i borimo se za istinitost rije\u010di.<\/p>\n Kao \u0161to drama zavr\u0161ava katarzom, tako je na kraju tunela Svjetlo u kojem svjetlucaju rije\u010di Vjera, Nada i Ljubav. Moramo njegovati nadu u novi po\u010detak, a tu je uloga teatra neizmjerna i veli\u010danstvena. Teatar je vje\u010dan i spaja sva tri vremena: vrijeme pro\u0161lo u vremenu sada\u0161njem, u vremenu budu\u0107em.<\/p>\n I da zavr\u0161im rije\u010dima jednog mudraca:<\/p>\n “\u0160to je na kraju srijede? \u010cetvrtak. \u017delimir Mesari\u0107<\/p>\n redatelj, red. prof. art.<\/p>\n <\/p>\n SRETAN VAM SVJETSKI DAN KAZALI\u0160TA!<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na dana\u0161nji dan, kao i svake godine, slavimo Svjetski dan kazali\u0161ta. Svake se godine 27. o\u017eujka u tisu\u0107ama kazali\u0161ta \u0161irom<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":16921,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[24,1],"tags":[],"class_list":["post-16920","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16920","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=16920"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/16920\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/media\/16921"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=16920"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=16920"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/dev.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=16920"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nA \u0161to je na kraju \u010detvrtka? Petak.
\nNa kraju svih krajeva?
\nUvijek je jedan novi po\u010detak.
\nKrajevi se potro\u0161e, po\u010deci uvijek traju.
\nPo\u010detak – eto \u0161to je na kraju”.<\/p>\n